Predavanje o temi „Uspon i propast duhanske industrije u Hercegovini“ danas je u Muzeju Hercegovine održao historičar, publicista i angažirani društveni radnik Dragan Markovina. Koliko god da ova tema izgleda efemernom u aktuelnom društvenom trenutku, podcrtao je ona je i sa historijskog aspekta i s aspekta jačanja ekonomskih potencijala zajednička u cijeloj Hercegovini. „Jasno mi je da je teška industrija upropaštena i da je njeno vrijeme prošlo, ali mi je potpuno nejasno da jedan ovakav kraj, sa bogatom tradicijom uzgoja duhana, u vremenu kad je u cijelom svijetu prisutan trend povratka prirodi, uopće ne posvećuje pažnju ovoj kulturi i da je to sve propalo, pogotovo ako imamo u vidu da sirovina ovdje raste u izobilju“, akcentirao je Markovina. Ocijenio je da bi se upravo preko duhana mogli izgraditi neki novi mostovi među ovdašnjim narodima i društvima.
Temu je tematizirao u nekoliko segmenata od dolaska kulture na prostor Hercegovine preko Neuma i osmanskih brodova, o čemu postoje relevantni dokumenti u Dubrovačkom arhivu, preko razvoja kvaliteta duhana, jer je hercegovački duhan bio poznat u širim svjetskim okvirima kao što je to slučaj sa Hercegovinom flourom, potom ilegalnoj prodaji i švercu, državnom monopolu, otvaranju i izgradnji duhanskih otkupnih stanica. „ Nažalost u posljednjim decenijama te zgrade su napuštene, ponegdje misteriozno zapaljenje, srušene ili se dopušta da ih nagrize zub vremena. Kad sam pročitao vijest da će jedna takva stanica u Čapljini biti porušena, uočio sam da niko u javnosti nije rekao ni jedne riječi. Razmišljao sam da bi bilo sjajno, ako već nema proizvodnje, da se obnovi i definira kao baštinska vrijednost, gdje će raditi dvoje troje ljudi, gdje se mogu prodavati suveniri, otvoriti restoran ili bilo šta da zgrada ostane javno dobro i da ne bude privatizirano“, naglasio je Markovina navodeći niz primjera u Evropi gdje su nekadašnji industrijski objekti pretvoreni u muzejske prostore, gdje su u modernim enterijerima odvijaju različiti kulturni sadržaji.
„Mi ovdje još nismo došli do ideje da je industrijska baština nešto vrijedno čuvanja. Ovdje se to i dalje smatra nasljeđem socijalizma iako su duhanske stanice starije od tog perioda. Zagreb ima nekoliko izložbi o industrijskoj baštini gdje možete prepoznati priču o zagrebačkim Židovima koji su dobrim dijelom bili vlasnici tih industrija, ili priču o zagrebačkim Srbima“, kazao je Markvoina. Potom je podsjetio na činjenicu da Mostar nema ništa što bi makar u antropološkom smislu sačuvalo kolektivnu memoriju o Mostaru kao ozbiljnom industrijskom gradu u kojem su bili smješteni veliki industrijski pogoni poput fabirka za preradu alumija, fabrike SOKO, HEPOK itd.
„Mostar, cijela Hercegovina živi u jednoj potpunoj negaciji vlastite arhitektonske prošlosti“, kazao je Markovina sugerirajući potrebu revalorizacije industrijske arhitekture u socijalističkom i austrougarskom razdoblju. Tokom predavanja još je inicirao dalja istraživanja ove teme, formiranje javnog muzeja hercegovačkog duhana i stalne izložbene postavke dizajna pakovanja cigareta kao i obradu i društveno humanistička istraživanja, bilo da se radi o književnim djelima ili uopćeno o događajima iz svakodnevnica u kojima je duhan tretiran kao jedna od važnih i bitnih tema.
